atlantis-banner

DIREKTOR trening centra “Azalea” Capt. Nenad Lazović: Pomorci snose veliki dio krivice za stanje u kojem se nalaze, svi zajedno moramo pogurati Administraciju naprijed

nenad2017 0 3.5.2017Direktor trening centra “Azalea” Capt. Nenad Lazović, kao i uvjek rado se odazvao našem pozivu na razgovor i sa svima nama podijelio neke od svojih ideja i razmišljanja vezano za aktuelni moment naše, ali i globalne pomorske industrije.

 

 

 

 

Nešto više od godinu dana je prošlo od kada smo posljednji put razgovarali. Čini se da je iza vas dinamičan period poslovanja, te da veoma uspješno izbjegavate udare recesije u pomorskom sektoru.

Kada sagledate stvari po dubini, tragovi recesije su itekako prisutni. Ipak, mi na nivou Crne Gore, još uvijek,funkcionišemo u skladu sa planom koji smo projektovali do 2020. godine. Prošla godina bila je dobra kada govorimo o jednoj od naših primarnih djelatnosti, a to su “Green hands”- kadeti. 

U prilici smo se i pohvaliti da je pokrenut novi program koji se tiče brodova za prevoz gasa, a u okviru koga smo zaposlili 10 kadeta, pored 8 njih koji sudobili posao na našim brodovima za prevoz sirove nafte (Crude Oil Tanker).

nenad2017 1 3.5.2017

Značajno je reći da smo napravili poseban kadetski program za LNG brodove, na način da se prvi ukrcaj od 2 mjeseca vrši na specijalnim trening-kontejner brodovima. Ovi brodovi namjenski su građeni da prihvate 10 kadeta palube I 10 kadeta stroja istovremeno, posjeduju dupli komandni most, uz naravno odgovarajuće učionice opremljene sa potrebnom opremom i literaturom. Kada je riječ o ovim trening brodovima treba podsjetiti da već postoje 4 VLCC tankera dizajniranih za istu namjenu, a sada je tu i 8 kontejnerskih brodova koji služe za obuku kadeta, budućih oficira palube i stroja. 

Sretni smo da smo uspjeli da se i mi uključimo u ovaj projekt, prvenstveno naravno zbog kontinuiteta samog projekta započetog 1997. godine kao i iz razloga mogućnosti usporedbe različitih pristupa u obrazovanju i treningu budućih pomorskih oficira, čime stvaramo mogućnost stalnog unapređivanja našeg kadetskog programa.

Ko su instruktori na tim brodovima?

Za taj segment, na brodovima za prevoz kontejnera, zaduženi su naši In-House oficiri koji su procesom treninga kvalifikovani za “On Job Trainer” (OJT). Za kontejnerske brodove oni dolaze iz Indije i Filipina, dok na VLCC brodovima su evropljani. Od skoro, konačno su i naša 2 oficira postala dio ovog programa i biće angažovani za trening kadeta na VLCC tankerima. 

Oni će preuzeti kadete nakon početna 2 mjeseca, na još dodatnih 4 mjeseca treninga. Prva dva mjeseca obuke, tzv. familijarizacije sa brodom uopšte, bili smo, na neki način, prinuđeni podijeliti sa Filipincima, Indijcima idrugim nacijama koje ovaj brodar obučava za svoj budući oficirski kadar, jer je riječ o programu obuke koji bi moraobiti obavljenkao dio obaveznog obrazovanja, što kod nas još uvijek nije slučaj. 

nenad2017 4 3.5.2017

Svi naši trenutni napori da se brodovi tipa “Jadran”i“Vodena Kočija” stave u funkciju realizovanja propisanog dijela obrazovanja i obuke, na žalost, za sada nisu prepoznati od industrije i nisu u okviru zahtjevanog minimalnog standarda.

Ono što možemo, iz analiza poslijednjih pet godina, zaključiti, za nas je ipak zabrinjavajuće. Bez obzira na globalnu krizu u pomorskom sektoru, ukupan broj brodova na kojima se ukrcavaju evropski oficiri nije smanjen, ali se njihova struktura izmjenila. Međutim primjetno je i da je broj senior oficira koji dolaze iz zemalja bivše Jugoslavije na žalost ipak nešto manji, i u trendu je opadanja.

Ove pozicije popunjavaju se oficirima iz Rumunije, Bugarske, Poljske, jednim dijelom i iz Rusije. Činjenica je, da je “tromost” naših Administracija u samom procesu obrazovanja, naspram prethodno navednih Administracija, jedan od uzroka ovom trendu.

UKRCAJ!!! Agenciji Sikimić Marine Services potrebni pomorci za ukrcaj na Bulk i kontejnerske brodove. Detalje pogledajte OVDJE.

Čini se da je vaša orjentisanost od samog početka ka vitalnim azijskim tržištima bila veoma mudar potez, recite nam nešto o iskustvima u poslovanju sa partnerima iz tog dijela svijeta, te kako se pridobija njihovo povjerenje? 

Poslovna filozofija ljudi iz tog dijela svijeta poprilično je jednostavna. Oni u svakom momentu i svakoj situaciji nastoje raditi posao na najbolji mogući način. Potrebno je biti lojalan, iskren, uložiti, pokazati trud te biti dio tima.

Rezultat našeg ovakvog pristupa je i ovogodišnji jubilej-dvije decenije uspješnog poslovanja u Crnoj Gori, dok u Holandiji naša kompanija egzistira više od 30 godina.

Kada smo počinjali naš posao u Crnoj Gori bili smo svjesni da naši ljudi nisu tradicionalno orjentisani ka tankerima, ali uz vjeru da su ovi tipovi brodova konkuretniji za evropske oficire, bili smo spremni na zajednički napor, da sa industrijom, privredom i obrazovnim institucijama, to stanje mijenjamo. Ovaj napor se itekako isplatio i dokazao, a toga su u ovim vremenima krize pogotovo svjesni naši pomorci, koji danas u velikom broju plove na savremenim Energy Type brodovima.

nenad2017 2 3.5.2017

Već možemo govoriti o stotinama ljudi koji iz svih krajeva planete dolaze po znanje i obuku kod vas. Kakve utiske ovi ljudi nose generalno iz Crne Gore? Što je to što možete čuti i zaključiti iz njihovih komentara i razgovora sa njima?

Kada je obuka u pitanju, prošle godine smo za međunarodno tržište odradiliviše od 1.000 ljudi, dok što se tiče domaćeg tržišta ta brojka je značajno manja. Treba reći da mi u Crnoj Gori učestvujemo sa +/- 10% od ukupnog broja ljudi koji pohađaju različite obuke u Crnoj Gori, ako ne računamo naše ljude koji plove na našim brodovima. Izgleda da su crnogorski pomorci jedini koji nisu prepoznali naš kvalitet i ono što mi radimo, no bez obzira na to, mi ćemo stremiti daljem unapređenju svojih servisa, kako bi se i njima dokazali.

Recimo i to da imamo ostvarenuvrlo dobru saradnju sa manning kompanijama iz Crne Gore, takođe sve više i sa njihovim posrednicima iz Hrvatske. Ne radi se o nekim ekskluzivnim aranžmanima, već jednostavno naši partneri prepoznaju da je odnos cijene i kvaliteta naših usluga svakako među najboljim na Jadranu.

Bavite se poslom koji zahtijeva konstantno investiranje u najsavremeniju simulacionu opremu i praćenje industrijskih trendova. Što je novo kod vas na tom polju?

Nakon prošlogodišnje investicije u novu opremu i simulatore, brzi spasilački čamac (Fast Rescue Boat - FRB), sa pripadajućom dizalicom, od novembra je započeta rekonstrukcija i opremanje novom opremom svih učionica.

Istakao bih da je Engine Simulator upgrade-ovani on sada funkcioniše zajedno sa komandnim mostom iHV (High Voltage) simulatorom, takođe i sa LCS (Liquid Cargo Handling Simulator), te je ovaj novi sistemski pristup već uključen u programe obuka za međunarodne klijente.

Najveća investicija ipak je to što smo obavili odgovarajući trening našeg kadra, koji je sprovela akreditovana institucija/Univerzitet odobren od strane UK MCA-a, a čime su naši ljudi dobili međunarodno priznata ovlašćenja da sprovode različite treninge. Prije kraja ove godine, vjerujem kompletiraće se i nadgradnja obuke, te će Treneri steći uslove i za “Assessor and Examiner” tj. ispitivače.

Koliko ljudi je trenutno radno angažovano u vašem trening centru?

Ako računamo i ovaj dio kadra koji se bavi praćenjem razvoja i obukom kadeta,govorimo o 18 stalno zaposlenih, a imamo i njih 6 koji su sa nama kada nisu na brodu, tj. kada su kući. Prilično je izvjesno da ćemo uskoro imati i jednog kapetana koji će biti stacioniran u Londonu i koji bi između ostalog imao zadatak da bude naša spona sa tehničkim i operativnim (komercijalnim) dijelom brodskog poslovanja.Takva konekcija predstavlja jedan od važnih preduslova za uspješan razvoj i praćenje trening procesa.

nenad2017 3 3.5.2017

Često volim reći da je ovo jedna mala “One of a kind” kompanija, jer ovo je jedina firma koja zapošljava kapetane i upravitelje stroja koji su kod nas izapočeli kao kadeti. Dobar dio njih je odradio ibarem jedan dio programa u jednom od office-a našeg Tehnical departmenta lociranog u Londonu - UK, te time stekao širu sliku o tome kako Shipping funkcioniše, a istovremeno kvalifikujući sebe za posao trenera i ispitivača.

Dodatno, ako možemo pomenuti da kompanija VIDEOTEL, je izabrala upravo naš centar za snimanje jednog od njihovih edukativnih filmova – jeste odraz priznanja, veoma bitnog subjekta za kvaliteta ljudskog kadra, uz adekvatnu opremljenost samog centra (naravno uvijek manje bitan element naspram samog ljudskog resursa).

Pomorci iz regiona Azaleu prepoznaju ne samo po vrhunskom trening servisu, već i po Crewing agenturi koju karakteriše briga za pomorca i njegovu porodicu, a što je na žalost veoma rijedak slučaj na našim prostorima. Upoznajte nas malo detaljnije o programima zdravstvenog i penzijskog osiguranja, te drugim pogodnostima koje pomorcima nude kompanije sa kojima sarađujete.

U želji da svi zajedno funkcionišemo kao jedan uspješan tim,uspjeli smo našim pomorcima, pored ugovora o radu na neodređeno vrijeme, obezbijediti osiguranje koje je dopunsko uz P&I osiguranja za vrijeme dok su na brodu i kod kuće. Sve ovo ima i opciju da bude dalje prošireno, pa naš pomorac, sada pod povlaštenim uslovima,ima mogućnost proširiti osiguranje i na svoju porodicu. Ovim pomorac stiče životno osiguranje u eventualnom slučaju neke povrede, takođe i bolesti, uz godišnje preventivne preglede, uključena je i stomatološka zaštita i to za svih 365 dana u godinii za porodicu.

Nakon što je prije dvije godine zaživio i implementiran “Disability fund”, koji se sada odnosi na sve naše pomorce, od trenutka kada zasnuju dugoročni ugovor o radu sa našom kompanijom, dostigli smo nivo da sada već razgovaramo sa osiguravajućim kućama o isključivanju P&I osiguranja.

Recimo i to da ovo ne važi za kadete, koji idu na brod u skladu sa dvanaestomjesečnim “Voyage Contractom”.

Sistem je već zaživio u praksi, a već na žalost imamo i slučaj jednog pomorca kojem je dijagnosticirana bolest koja ga po STCW konvencijama diskvalifikuje i čini ga nesposobnim za međunarodnu plovidbu, već mu ostavlja opciju isključivo unutrašnjei obalne plovidbe. 

U konkretnom slučaju fond će ovom čovjekudo 60-te godine života isplaćivati 90% bruto plate koju je zarađivao u svojstvu u kom je plovio. Smatram da kroz ovakav sistem obezbjeđujemo našim ljudima daleko veću vrijednost i sigurnost, nego da eventualno povećamo plate za nekakvih par procenata.

Na žalost, imali smo i nekoliko slučajeva pokušaja zloupotrebe ovih prava od strane naših pomoraca, koji su željeli, manipulišući zdravstvenom dokumentacijom naplatiti novac od osiguranja, a zatim nastaviti karijeru negdje drugo. Ovakvi primjeri na žalost dokazuju da ipak još uvijek neki od nas nisu spremni za razumjevanje značenja timskog djelovanja, usvajanje evropskihi svjetskih standarda. No, kako je ovo sve jos uvijek jedinstvena ponuda na tržištu, dopustićemo da vrijeme pokaže sve pozitivne, naravno, i negativne stavke ovog projekta.

Obzirom da ste okrenuti energetskom tržištu, recite nam kako projektujete razvoj situacije u ovom sektoru u narednom periodu?

U odgovoru na ovo pitanje, daću vam jedan konkretan primjer. Godine 2008.i 2009. i mi smo bili u situaciji da udvostručimo naše kapacitete. Ipak, od toga se odustalo, jer je preovladalo mišljenje da uprkos nekim indikacijama, cijena barela nafte neće značajno preći 200 dolara, već će opasti i stabilizovati se na nižem nivou.

Trenutna situacija nije najbolja i reklo bi se da se industrija još uvijek ne budi. Uzmimo primjer iz nama bliskog regiona, gasovod Južni tok, projekt koji je zaustavljen, Hrvatskoj na kraju planirano je samo pozicioniranje broda – plutajućeg skladišta, itd. što nam govori o tome da infrastruktura uprkos prijašnjim glamuroznim najavama nije razvijena ni izgrađena.

Gašenje evropskih nuklearnih elektrana sve je manje aktuelno, čak,šta više, neke zemlje nastavljaju da ih razvijaju, a npr. u Japanu uprkos posljedicama razarajućeg tsunamija, one nastavljaju sa radom, odnosno neke od njih su ponovno pokrenute. Sve ovo se odrazilo i na usporavanje projekata novih brodovai kod brodara sakojima mi sarađujemo, a koji su u stoprocentnom ili djelimičnom vlasništvu kompanije MOL.

nenad2017 5 3.5.2017

Takođe, primjetan je trend, kod Japanskih brodara povratkana konzervativni način gradnje i upošljavanja broda, sa prethodnim ugovaranjem posla za brod na sve od 10 do 25 godina najma. Čitajući između redova, što bi naš narod rekao, dugoročno zapošljavanje njihovih brodova daje indikacije da u narednim decenijama kompanija planira ostati u ovom biznisu, te se nadamo i vjerujemo da će naši kadeti kroz 15-ak godina još uvijek upravljati ovim brodovima, a naša obaveza jeste da njihova kompetentnost ne zaostane naspram drugih nacija koje se pojavljuju na tržištu rada.

Želim dodati da je ovaj trening centar upravo nastao iz naše početne želje da predstavimo svjetskom tržištu crnogorske pomorce i dokažemo da su oni itekako sposobni i za rad na visokosofisticiranim brodovima. Počelo je to sa hemijskim tankerima, zatim crude oil tankerima i VLCC brodovima, a sada su su tu i Gas brodovi, te konačno Yamal i FSRU (Floating Storage Regasification Unit) projekti. 

Ovakav razvoj tražio je od nas i naših ljudi konstantno unapređenje i rast kvaliteta i kompetencija, a time nama svima posljedično omogućavao konstantnu zaposlenost i samim tim I materijalni benefit.

Bili ste prisutni na međunarodnom seminaru menadžera velikih brodarskih kompanija i pomorskih centara svjeta prošlog mjeseca u Splitu, kakve utiske nosite, te kakvi su efekti i što mislite o ovoj vrsti skupova? 

Seminar je dao potvdu svemu onome što radimo i za šta se spremamo. Zaključak je da će isključivo kompetentan pomorac, bez obzira odakle dolazi, imati priliku sa se uspješno dalje afirmiše u ovoj industriji.

Brodovi su danas sve sofisticiraniji, a razvoj automatike i mašinskog sektora broda zadnjih 10 godina je ekstreman. Primjera radi, naši upravitelji sa višegodišnjim iskustvom u tom činu, svake godine provedu i do 3 mjeseca na obukama i treninzima, a kako bi stekli neophodna znanja i vještine potrebne za upravljanje najsavremenijim strojevima i uređajima.

Dodajmo i to da je naš program za kadete ispunjen za ovu i narednu godinu, dok za 2019. još uvijek nije zaključen, što moram priznati da me pomalo plaši i što nije nikako dobro. Ako govorimo o strateškom pristupu ljudskim resursima, onda je neophodno imati jasnu sliku i projekciju razvoja za narednih 5 do 10 godina.

Trenutno u Crnoj Gori svake godine proizvedemo, uz kadar koji prolazi kroz redovno školovanje i veliki broj kadeta koji prolaze kroz razne modele obuka i prekvalifikacija. Po nekim evidencijama radi se o 200 ljudi godišnje. Kakvo je vaše iskustvo sa ljudima koji dolaze sa prekvalifikacijskih programa i je li bilo slučajeva da je neko od njih primljen kod vas?

Da, imali smo slučajeva da su neki kandidati koji su došli sa ovih programa prekvalifikacije zadovoljili naše kriterijume i zahtjeve brodarai bili primljeni.

Prekvalifikaciju uglavnom prolaze momci od 22 do24 godine, dakle nešto stariji. Prekvalifikacija nije obavezan vid obrazovanja i sami kandidati istu finansiraju. Ista ih u principu košta i po nekoliko hiljada eura, te oni na to gledaju kao na investiciju u svoju budućnost, koju treba na neki način što prije opravdati, a naš program za kadete smatraju dobrom prilikom. Ovdje imamo već zrele osobe koje su definisale makar svoju kratkoročnu poslovnu karijeru. 

Nasuprot njima, momci sa završenom srednjom školom ili pomorskim fakultetom, bez ikakvog radnog iskustva, ili vremena provedenog na biroima rada, većim dijelom imaju jednu, vjerujem, pogrešnu predstavu, a to je da je posao nešto što njih po automatizmu sleduje i čeka. Tako da po pravilu kandidati iz prekvalifikacije, vrlo vjerovatno zahvaljujući “sažetom i svježem znanju” I snažnijom motivacijom, sve češće pokažu više na našim testiranjima.

Ipak, 200 kadeta godišnje, koji trenutno dolaze iz različitih obrazovnih srednješkolskih, fakultetskih institucija i obuka, lično vjerujem nije dugoročni benefit za crnogorsko pomorstvo, prije možemo reći da se nalazimo u jednom nerješenom i nekontrolisanom stanju “stihije”, pogotovo kada je riječ o primjeni ukupnog zakonodavstva koje tretira ovu oblast, gdje svi nešto propisuju, ali niko nije spreman preuzeti odgovornost za sva ova dešavanja.

nenad2017 6 3.5.2017

Moram istaći i to da trenutno imamo primjetnu “rupu” kada je riječ o pomorskim strojarima. Njihovo kako teorijsko, tako i praktično znanje i vještine zaostaju naspram konkurencije – ovdje mislim na cjelokupnu obalu Jadrana.

Tako npr. prije dvije godine naš pravi brodski dizel motor / generator sa pripadajućom automatikom i vodenom kočnicom je poslat u Nikšićku željezaru kao staro gvožđe, nije bio zanimljiv kao relevantno učilo, a student i učenici danas se obučavaju na motorima koje teško da ćemo pronaći na brodovima i unutar sredstava za kolektivno spasavanje i sl.

Svi pričaju o “savremenim simulatorima” kao uređaju – hardwaru, dok ljude koji sa njima rukuju i upravljaju niko ne pominje, nisam siguran ni da ih svi imaju. Na žalost zaboravljamo ili ne shvatamo da je simulator samo nadgradnja znanja sa limitiranim ciljevima, te da je osnovne vještine i znanja nemoguće stećisamo na taj način. 

U kojoj mjeri domaća pomorska administracija prati svjetsku dinamikui gdje bi po vama trebalo intervenisati? Čini se da je povratak na pomorsku bijelu listu korak u pravom smjeru.

Pojam bijele liste i benefiti koje ona sa sobom nosi su veoma široka i sveobuhvatna tema, koja je usko povezana i sa brojnim političkim igrama kojima smo svjedoci već više decenija. 

Zato je potrebno da se svi zajedno prvo prisjetimo nekih činjenica iz naše bliske prošlosti. Na IMO bijeloj listi smo se pojavili praktično preko noći te 1999. godine, kao članica državne zajednice Srbija i Crna Gora. Ta državaje titularno i ponekom automatizmu postalanova članica IMO-a, a nedugo zatim stekli smo i pravo da se pojavimo na toj famoznoj IMO bijeloj listi. 

Tada su nam od strane međunarodnih pomorskih institucija date smjernice i zadaci koje smo bili dužni da ispunimo, ali po našem običaju to naravno nije napravljeno, već je ostalo da se riješi u nekoj budućnosti.

Isti slučaj imamo i sada kada je u pitanju evropska bijela lista. Kada govorimo o ovome moramo znati da ovdje nije riječ o dokumentu koji se sačinjava svake godine, već kada neka od članica EU pokaže interest ka nekoj od

Administracija van ove liste, planira se pregled te Administracije. O rezultatima pregleda i usaglašavanja propisanih standarda svake godine se komunicira između zemalja članica.

Kada se EMSA prvi put pojavila kod nas za prvi pregled 2012. godine, već u januaru naredne godine nam je sa njihove strane stavljeno do znanja da ne ispunjavamo potrebne standarde. Dopis od jedne od EU Administracija sam tada lično ja proslijedio u Ministarstvo, i na isti smo od njih dobili odgovorda ćemo biti tamo (na EMSA bijeloj listi) kada ispunimo tražene zahtjeve, da bi se danas tvrdilo kako nismo na bijeloj listi samo malo vise od jedne godine, što je besmisleno.

Ipak, prema informacijama kojima raspolažemo, a ponovo prije svega po principu određenih političkih ustupaka i simpatija, mi smo se upravo našli na toj EMSA bijeloj listi.

Pomorci moraju shvatiti da pojam bijele liste ne reguliše samo njihovo zaposlenje, već i obrazovanje i obuke zahtjevane za pomorski kadar. Podsjetimo se nedavne situacijeod juna prošle godine, a vezano za poslijednji Pravilnik o sticanju zvanja. On je izašao u jednom takvom obliku da ga niko od nas, pa ni sama Administracija koja ga je donijela, nije znala odmah primijeniti bez većih ili manjih grešaka i, naravno, posljedica.

Pomorci su se, u jednom trenutku, našli u situaciji da im niko od nas, nije znao precizno reći šta je neophodno za produženje njihovih licenci.Svjedoci smo, izdavali su se svakakvi papiri i dokumenta sa kojekakvim potpisima, bez obzira na autentičnost i validnost istih.

Jedno od osnovnih pravila i načela standard EMSA bijele liste je da ona ne prihvata, tačnije isključuje bilo kakve monopole (briše granice).Ovo znači da, bez obzira što piše i kako se danas tumači u našem Pravilniku, država mora prihvatiti svaki kurs i obuku koji je odrađen unutar propisanog međunarodnog standarda od zemlje EU Administracije koja se nalazi na toj listi.

Iako to možda neće odgovarati našoj kompaniji ili meni lično, treba napomenuti da će pomorci imati mogućnost da biraju kada i gdje će pohađati i polagati kurseve. Kada ga jednom uspješno završe i plate neće imati potrebe da ga ponavljaju, samo iz razloga što mi ne priznajemo “npr. komšije” ili oni ne priznaju nas. Nisam siguran, ali vjerujem da smo u okruženju mi jedina Administracija, koja ne prepoznaje, da se grubo ne izrazim “ne priznaje” nijednu drugu Administraciju.

nenad2017 8 3.5.2017

Ukoliko se ovakve i slične stvari što prije ne eliminišu, ovakav pristup nas vodiu pravcu da postanemo potpuno “neshvaćena” i izolovana samo primorska, ali ne i pomorska zemlja.

Sve u svemu, naš sistem ne samo da, od primjene, popularno nazvanih “većih i značajnijih” promjena STCW propisa iz ’95 godine, ne funkcioniše pretjerano glatko, nego, iz dana u dan sve više pokazuje slabosti svog nesistematskog pristupa, i višegodišnjeg “krpljenja” rupa, “kako se koja ukaže”. 

Opet, sa druge strane, treba biti objektivan te priznati da smo i mi, sami pomorci u velikoj mjeri doprinjeli ovakvomstanju, te značajno učestvovali u kreiranju i opstanku ovakve administracije, svojom inercijom i “stilom pušti me stat”, po principu to nije moja briga, moj posao …

Prisjetimo se samo primjera štamparskih grešaka na dokumentima. Prvi put smo imali ovaj slučaj 2015. godine kada je Kapetanija u Kotoru izdavala obrazac sa grbom i potpisom države, različit od Kapetanije Bar – (tekst koji je opisivao primjenu promjena STCW amandmana). Potom pogrešno unešeni prevodi pojedinih klauzula, potom štamparske greške na formularima, itd. Sve ovo ukazuje da u sistemu nešto ne funkcioniše, a sve ovo na žalost plaćaju sami pomorci, tačnije sami snose posljedice grešaka sistema. No oni se ipak ne bune?

Poznato je da svaka ozbiljna, veća kompanija ima brodove koji su registrovani kod više nego jedne Administracije. Npr. u našem slučaju to su zastave Japana, Maršalskih ostrva, Paname, Singapura, Bahama, itd. pa se u skladu sa tim trebaju, na osnovu nacionalnih dokumenata izdati odgovarajući dokumenti tih zastava. To je za svakog našeg kvalifikovanog pomorca, uzećemo za primjer oficira plovidbene straže, na brodu koji prevozi naftu sa GMDSS licencom, sa svim endorsmentima i pomorskim knjižicama ukupno 5 ili više setova dokumenata, trošaki do više hiljada (2-4) eura.

U konkretnom slučaju za naše pomorca ovaj trošak snosi sama kompanija, dok na velikom broju kompanija takve troškove pomorac snosi sam bez obzira što se radi o greškama drugih. Iskreno, u našem slučaju, bilo nam je dosta teško, i još uvijek jeste, objasniti zašto jednom te istom pomorcu mjenjamo ovlašćenja više puta unutar samog roka važnosti istih. Komentari koji stižu sa druge strane nakon naših pojašnjenja, obično završe sa osmjehom, ali ne pohvale, već suprotno tome.

Nadam se da će ovakve stvari konačno probuditi i pokrenuti naše pomorce da pokažu svoju pro-aktivnost i kompetentnost, te sami utvrde koji dokumenti im trebaju, zašto i kada. Na osnovu toga planirati kada i gdje će, u slučaju potrebe, pohađati potrebne (propisane) obuke ili dopune, validitirati stečenu kompetentnost i biti na vrijeme spremni za svoje sledeće poslovne izazove. Ovakav tip pomorca zasigurno će uticati i na kvalitet, ažurnost, konačno na sami servis koji Administracija treba da im pruži.

Kako komentarišete posljednje aktivnosti Unije pomoraca, smatrate li njihove aktivnosti pozitivnim?

Uniju pomoraca pratim od samog početkai od starta sam dobronamjerno pratio, te i kritikovao njihov rad kada sam smatrao potrebnim, ali istovremeno i podržavao njihove ideje. 

Kritikovao sam ih u određenim periodima kada su svjesno ili ne, prepustili nekim lobijima da upravljaju sa njima pogotovo vezano za izradu promjena i dopuna Pravilnika iz 2015. godine. 

Sa druge strane pružili smo im podršku na način što će svi njihovi članovi u trening centru Azalea dobiti bilo koju obukupo cijeni koja je 10 posto manja od najjeftinije cijene u bilo kom drugom centru u Crnoj Gori. Postoji samo jedan uslov, a to je da kurs i odslušaju. Takođe ostavili smo otvorenu opciju da se neko od njih angažuje unutar trening centra, kako bismo zajedno bolje pratili regulative, možda iznjedrili još strukovnih trenera, možda pomogli da pripravnici lakše nađu svoj put do poslodavca.

nenad2017 7 3.5.2017

Čini se da sada i mi i Unija pomoraca prepoznajemo da smo na zajedničkom putu, a naš motiv je upravo želja da sarađujemo, da im damo, budemo“vjetar u leđa” I omasovimo njihovo udruženje, a sve sa zajedničkim ciljem da svim snagama poguramo sve činioce i samu Administraciju naprijed ka sistemskim rješenjima. Neke promjene su neophodne, kako bi se ipak našli tamo gdje realno i pripadamo, a ne da budemo samo profesija koje se neko sjeti sa vremena na vrijeme, kada im ili politički ili sličnim propagandnim povodom zatrebamo.

Komentari  

#1 mitar 03-05-2017 10:57
Crna Gora je obaćana zemlja za pomorce.Ne plaća se porez,a zdravstveno osiguranje može na mufte preko zavoda.Molim te Lazoviću ne talasaj,dok ne uđemo u EU da uživamo ovako.
Citiraj
web design